Bez naslova

Uvijek sam imala svoju slobodu, ograničenu ali dovoljnu iako to nikada nije umanjilo moju želju da budem ptica. Mnogi velikani su znali zavidjeti pticama na njihovoj slobodi kao i obični ljudi.. ja sam jedna od njih. Vodeći se instinktom da nahrane svoje stomake imale su sav prostor ovoga svijeta ako ne i šire.. da su…

Nastavi čitanje →

zlatna dolina

Željela sam da govorim o Sarajevu kao o metropoli ušuškanoj među planinama bijelih vrhova ali nisam mogla, nikada nisam mogla. Često se znam zapitati zašto? Zbog punih tramvaja? Razbacanih kesa i ptičijeg izmeta? Zbog ljudi? Ne znam. Kada bi me stranci pitali kako je živjeti ovdje govorila bih ”sranje” uz neki polu osmijeh skriven cigaretom….

Nastavi čitanje →

Neću da se nazivam piscem

Tog zimskog dana sam osjećala posebnu nostalgiju za onim što nikada nisam iskusila. Razvučenim koracima sam tabala po bljuzgavici, jebote. Uvijek sam mislila kako je naporno hodati po snijegu. Zapravo, povod za bilo šta je bila rečenica ”Nisu ti ovo osamdesete, pičko.” Zavidjela sam ljudima koji ne mogu razlikovati boje, crno bijelo je najljepši kontrast…

Nastavi čitanje →